Župa "Sveti Juraj Lešće na Dobri" nalazi se uz rijeku Dobru prema općini Bosiljevo. Župna crkva se nalazi u selu Gorinci. Datira od 13. stoljeća o čemu svjedoče zidine crkve sa sjeverne i južne strane, na koje je dograđena današnja crkva. Svi dostupni popisi župa za župu Lešće bilježe da datira od pamtivijeka.
U blizini crkve na brdu Četrnje u 13. stoljeću bila je dominikanska crkva i samostan čiji se temelji danas samo naziru, a o tome svjedoči knjiga Radoslava Lopašića "Uz Kupu i Koranu". Nedaleko lokaliteta crkve i samostana pronađeni su u šikarama kameni sarkofazi od kojih je jedan spašen i dovezen pred župnu crkvu i tamo se i danas nalazi. Ostali su nažalost razbijeni i otuđeni.
Dominikanci su se kasnije zbog turskih nadiranja odselili na brdo Gradišće kod Bosiljeva, koje je bilo zaštićenije, a i u blizini je bio i grad Bosiljevo koji je imao organiziranu obranu. Vuk Frankopan (koji je tada vladao gradom Bosiljevom) je 1531. godine kod crkve na Gradišću utemeljio "monastir i izruči ga fra Šimunu privoljom župnika i puka Bosiljevačkoga" (prema Popisu Frankopanskih spisa u Porpettu kod Vidina). No samostan nije nikada zaživio.
Najstariji pronađeni i nama dostupni dokument u kojem se spominje župa je popis svećenika koji datira od 8. ožujka 1574. godine (dokument objavljen u "Starinama" izdanja JAZU, knjiga 16, Zagreb 1884.). Prvi svećenik po tome popisu je Plebanus in Lesche - Antonius. Tada je župa pripadala Goričkom Arhiđakonatu i Biskupiji Zagrebačkoj. Nakon turskih pustošenja u ovim krajevima su opsluživali svećenici iz Senjske biskupije pa je kasnije župa pripojena Senjsko-Modruškoj ili Krbavskoj biskupiji. Danas je župa u sastavu Gospićko-Senjske biskupije.
Sama crkva sv. Jurja je jednobrodna s dvije pokrajne kapele i više je puta dograđivana i preuređivana, i to u različitim umjetničkim stilovima. Glavni oltar sa slikom sv. Jurja je iz 1902. godine, a nabavljen je darom župljana iz Južne Amerike. Oltar je 2000. godine obnovilo Ministarstvo kulture i Karlovačka županija. Prilikom obnove zidova otkrivene su oko oltara lijepe zidne slike, zastori koje drže anđeli.
Desno od glavnog oltara nalazi se barokni oltar milosrdnog Isusa iz 1892. godine, koji je prije bio oltar Anđela čuvara (u 2. svjetskom ratu je uništena ta oltarna slika). S lijeve strane glavnog oltara nalazi se oltar sv. Josipa iz 1894. godine. Prije je to bio oltar sv. Marka, no i njega je zadesila ista sudbina kao i oltar Anđela čuvara, oltarska slika je također uništena u 2. svjetskom ratu. Oltar milosrdnog Isusa i oltar Anđela čuvara su nabavljeni darom župljana iz Amerike. Obnovljeni su 2001. te su osobito vrijedni jer su vraćeni u prvobitno stanje sa svim uresima i pozlatom koja ih krasi.
Na lijevoj strani od ulaza nalazi se kapela sv. Roka s baroknim oltarom iz 1902. godine u koji su prenesene stvari iz ruševine kapele sv. Roka koja se nalazila u selu Tomašići. Kip sv. Roka je iz 1903. godine. Na desnoj strani od ulaza nalazi se kapela sv. Valentina. Kip sveca je 1894. radio Franjo Bašić iz Zagreba, a obnovljen je 1994. Oltar je iz 1902. godine i restauriran je 2004. godine. Kraj kapele se nalazi osobito lijepa i vrijedna propovjedaonica iz 1739. godine, izrađena je u baroknom stilu. I ona je restaurirana i vraćena u prvobitno stanje 2004. godine. U crkvi se nalazio barokni oltar Majke Božje koji je uništen, ali je na sreću spašena oltarna slika Gospe Pasavinjske koja je original iz 1759. godine. Crkvu krase i dva lijepa barjaka iz 1901. godine koji se nalaze blizu ulaza u crkvu.
Prve orgulje u crkvi se spominju 1888. godine, a danas se na koru nalaze orgulje koje je 1904. godine izgradio češki majstor Jan Tuček. Zvonik crkve je prema sačuvanim podacima bio "na preslicu". Kasnije, 1704. je prema nacrtu baroknog arhitekta Josepha Stillera (graditelja karlovačkih vojarni) izgrađen novi zvonik. Novi zvonik je bio zidan tesanim kamenom do početka krova. U zvoniku se nalaze četiri zvona: malo zvono iz 1632., srednje iz 1698., veliko iz 1925. i novo veliko zvono iz 1998., teško 459 kg, koje je posvetio Giulio Einaudi (apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj). Inače, 1996. toranj crkve je nadozidan ciglom 4 m u visinu (prema Stillerovoj zamisli) i pokriven bakrenim limom.
U crkvi je muzej župne sakralne baštine u kojemu se nalaze najstarije sačuvane matice krštenih redom (kontinuirano, bez prekida) od 1696., zatim osobito zanimljivi Statusi Animarum (popisi duša) u kojima su svećenici zapisivali neke zanimljive događaje, te osobine (kvalitete i mane!) župljana. U muzeju se čuvaju i rimski misali iz 1796. i glagoljski misal iz 1905., zatim "Rimski ritual" (obrednik) iz 1893. Nalaze se i različiti molitvenici, od kojih je osobito lijep onaj sa uresima od slonovače (priredio ga je Cvjetko Gruber), pjesmarice (Pjevnik - Kantaule - crkvenih pjesama iz 1895.). U muzeju se nalazi i "Oprost" za dan sv. Valentina Pape Pia VI iz 1829. Također čuvaju se i vrlo lijepe i stare misnice (svećeničke haljine) koje su ručni rad, vezene rukom, neke od njih zlatnim i srebrnim nitima. Za jednu od njih se zna da je iz 1862. godine, ali ima i starijih, no na njima ne piše iz koje godine. Čuvaju se i stari kipovi raznih svetaca, domaćih nepoznatih majstora, liturgijsko posuđe od kojih se ističe pozlaćeni kalež iz 1710. i druge vrijedne stvari.
U Lešću na Dobri nalaze se još dvije znamenitosti: stari most i izvor tople vode (toplice Lešće) koji je bio poznat još u rimsko doba. Neposredno kraj toplica nalazi se park koji je spomenik parkovne arhitekture.