Upravo na mjestu gdje, dosad brza rijeka Dobra, usporava i smiruje svoj tok, jer na tom području iz kanjona, usjeka i uzvisina svojim tokom ulazi u prostranu, pitomu i plodnu dolinu - smjestila se Lipa sa svojim zaseocima u kojima živi ukupno 350 stanovnika. Udaljena je od Jozefinske ceste u Zvečaju svega 4 kilometra, od autoputa Zagreb - Rijeka (izlaz Bosiljevo) 10 kilometara, od najbliže željezničke postaju u Zvečaju 5 kilometara. Maleno mjesto s bogatom i burnom prošlosti, od koje su danas ostali samo poneki tragovi starih zidina i brojne narodne priče i legende. Ime mjesta, prema legendi, potječe od ogromnog stabla lipe, koje je bilo centar kraja i okolice. U središtu mjesta smještena je Crkva Sv. Nikole Biskupa, koji je ujedno i zaštitnik mjesta.
Sela koja okružuju Lipu su: Goričice Dobranske, Trnovo, Lipov Pesak, Gradišće, Protulipa, Crno Kamanje, Brcković Draga i Sarovo. Svako od tih mjesta je specifično i posebno na svoj način, jer u svakom od njih ima ponešto, što u krajnjom zbroju tvori jednu cjelinu po kojoj je poznata sama Lipa. Zasigurno je svakom novopridošlom prolazniku najlijepši prizor rijeka Dobra i slap "Ralica" između Lipe i Protulipe koji je ujedno jedinstven i poseban po svom obliku na cijelokupnom vodotoku rijeke Dobre. Nadalje tu su još i ostaci Starog grada Lipe, do kojih se može doći uređenom šetnicom "Bedem", a uz to valja stati na Vidikovcu i pogledati rijeku Dobru kako polako, ali sigurno, otječe dalje prema nekom novom kraju. Mnoga sela vezana su uz zanimanja obrtnika, koji ih je nekoć bilo puno više, a sada stoje ili u sjećanjima mnogih ili još povremeno zažive kad je potreba. To se prvenstveno odnosi na kovačku tradiciju obitelji Šibenik u Lipovom Pesku, koji u svom posjedu imaju kovačnicu, koja radi tek povremeno za nužne potrebe.
Od, također, poznatih mlinara Galetića u Crnom Kamanju i Starešinića (Skubina) u Protulipi, ostali su samo kameni mlinovi uz Dobru koji se odupiru djelovanju zuba vremena. Jedino što živi i što je ostalo od tradicionalnog obrtništva je obrada drva i graditeljstvo (Mežnar iz Lipovog Peska, Šrtić iz Gorčica Dobranskih i Mateša iz Protulipe), koji su poznati i priznati po svojoj kvaliteti diljem Karlovačke Županije i šire. Od ostalih zanimljivosti koje diče ovaj kraj zasigurno je travnati stadion Vihor "NK Tornada" u Trnovu, koji ima četrdesetgodišnju tradiciju, najvažnije sporedne stvari na svijetu, nogometa. I za sam kraj zanimljivost po kojoj je poznato Sarovo, selo u kojem se svi prezivaju Škot, pa postoji teza da su oni potomci Škota. Stoga, uz sve to, može se zaključiti da je ovo jedno odista posebno mjesto, koje uz sve te silne zanimljivosti, prati ono što je u mnogim dijelovima svijeta nemoguće za zamisliti kao stvarnost: čist zrak, čista priroda, čista voda, bez buke, a sve to nedaleko gradova Duga Rese i Karlovca.