Među tristo i dvadeset tisuća ovogodišnjih posjetitelja kulturno – turističkih događanja nazvanih Noći muzeja '12. u osamdeset hrvatskih gradova i mjesta našlo se 27. siječnja i sedamdesetak mještana Generalskog Stola i okolice s gostima iz Zagreba, Karlovca, Ogulina, čak i Pirovca. Iz Karlovačke županije u Noći muzeja sudjelovali su još samo Karlovac i Ogulin.
Udruga Kovan po treći put za redom je sudionik u programu te manifestacije kojoj je organizator Hrvatsko muzejsko društvo iz Zagreba. Ove 2012. godine, Udruga se sjetila 120. obljetnice rođenja poznate Ogulinke, autorice brojnih i najboljih domaćinskih priručnika i knjiga za kuhanje, ugledne učiteljice i odgajateljice, žene plemenitog kršćanskog srca, domoljubne Mire Vučetić. Za tu prigodu u mjesnoj Knjižnici i čitaonici je pripremljena izložba knjiga iz kuharstva, sačuvanog starinskog posuđa za pripremu jela, pribora za objedovanje i recepata. To je posloženo u jedan također vremešni kredenac, te na poseban višenamjenski seoski stol zvani mentrug. Osim Zlatne knjige kuharstva iz 1972. i ostalih iz opusa gospođe Vučetić prikupljeno je i izloženo pedesetak knjiga i priručnika drugih autora s raznovrsnim receptima i preporukama, među njima i tiskanih pred sedam i osam desetljeća, odavno požutjelih stranica, a pisanih riječima i pravopisom iz starine. Bilo je i običnih bilježnica, od zuba vremena ili od čestog korištenja pohabanih listova i korica, s receptima ispisanim više ili manje vještim rukopisom vrijednih domaćica. Tako se na izložbi našlo i stranica na hrvatskom i njemačkom jeziku s pedantno tintom navedenim datumima iz početka 20. stoljeća. To se generacijama nasljeđivalo i čuvalo kao svojevrsno obiteljsko srebro.

S crticama iz života i djelovanja gospođe Vučetić, dobivenim od njoj zahvalne ogulinske obitelji Horački, posjetitelje je upoznao fra Vice Blekić, trećoredac iz Ogulina. Osim plodnog pedagoškog i publicističkog stvaralaštva u Zagrebu bila je znana kao dobrotvor, brižna prema siromašnim studentima i stradalnicima. Pomagala je i Crkvu u komunističkom jednoumlju, a posjećivala u Krašiću i zatočenog kardinala Stepinca. Umrla je 1976. godine, a slučaj je htio da izložba bude istoga dana 27. siječnja na trideset i šestu obljetnicu završetka njenog zemaljskog života.
Pažnju okupljenih u Generalskom Stolu i dobar dodatak odabranoj temi bio je i fra Vicin osvrt na Gaštronomiju grišnoga fra Karla z Dubašnice, vedri spis znamenitog povjesničara umjetnosti i glagoljaša, akademika Branka Fučića. Riječ je o rekonstrukciji glagoljaške samostanske kuharske recepture iz 18. stoljeća u svrhu «pouke mlađoj braći dijacima» na otoku Krku. Malo je poznato da je akademik Fučić kao dječarac boravio u Generalskom Stolu uz oca Šimu koji je tu učiteljevao.
O gastronomiji svog rodnog kraja Žepča u BiH na izložbi je govorio i domaći župnik Alojz Knežević, pa su posjetitelji mogli čuti i recepte kako se pripremaju najbolje pite i bureci ili pak «pšenica s pivcem».

Nakon razgledavanja izložaka i izgovorenih lijepih riječi o znamenitim ljudima, hrani i pripremanju jela slijedio je logični nastavak Noći muzeja, a za kojeg su se svojim slasnim prilozima pobrinule kuharsko – pekarske majstorice iz Generalskog Stola: Danica, Marica, Zdenka, Milena, Vesna i Branka, te majstor Ivica. Širili su se topli mirisi kruha ispod pekve, paprenjaka, salovnjaka, pogačica od čvaraka i kruha, povitica od rogača i oraha, pite od sira i nezaobilaznog toplog čaja i kuhanog vina. Uz prigriske dobro su se slagali i nježni zvuci harmonike malog Davida Katića.

Ovogodišnje tradicionalne lipanjske, šesnaeste po redu, Antunovske svečanosti u Generalskom Stolu održane su pod pokroviteljstvom  Općine. Udruga Kovan je Svečanostima doprinijela organizacijom izložbe s nazivom Lipa na Dobri nekada i danas. Postavljena je u Knjižnici i čitaonici, a čini je tridesetak dokumentarnih fotografija kojima je autorica izložbe, Valentina Malović de Lippa, kronološki prikazala mjesto, ljude i događaje iz svoga zavičaja tijekom 20. stoljeća. Prikaz je rezultat Valentininog višegodišnjeg istraživanja i prikupljanja podataka, obavljenih razgovora, autentičnih kazivanja i sjećanja najstarijih mještana, legendi i zapisa s terena. Sve je činjeno u namjeri da zabilježi i tako sačuva još preostale dokaze o životu u tom lijepom hrvatskom kraju uz rijeku, krašku krasoticu Dobru. Prezentacija Lipe na Dobri dio je programa Kovana kojim se općinstvu pruža mogućnost boljeg upoznavanja vrijedne povijesne baštine koje na prostoru općine Generalski Stol ima podosta.

Naselje Lipa se kroz povijest spominje odavno, prema Radoslavu Lopašiću,  najprije kao srednjovjekovni grad i trgovište još iz vremena prije turskih provala u ove krajeve. Lipsku prošlost su još istraživali i R. Strohal, E. Laszowski, Đ. Szabo, A. Horvat, M. Kruhek. Tu važnu točku na sjecištu putova prema moru i Kranjskoj kroz prohujale vjekove posjedovali su mnogi uglednici ili silnici. Od polovice petnaestog stoljeća njome su upravljali grofovi Celjski, slijedili su Frankopani i Zrinski, Tepsići, Herendići, Mihačevići, Lovinčići pa do Šibenika i kraja drugog milenija. Godine 2006. ostatke ostataka opustjelog imanja i zubom vremena nagriženi oronuli vlastelinski Dvor kupuju supružnici Tironi, te mu započetom obnovom namjeravaju udahnuti novi život i namjenu.

Lipa na Dobri je i samostalna župa ustanovljena 1790. godine, a prije toga je pripadala župi Lešće na Dobri tada u okviru Zagrebačke biskupije. Danas je to najsjevernija župa od prije deset godina osnovane Gospićko – senjske biskupije, posvećena je sv. Nikoli biskupu i ima stodvadeset domaćinstava. Naroda je tu nažalost iz godine u godinu sve manje, to je gorući lipski, ali i svehrvatski problem koji vapi za demografskom i duhovnom obnovom. 

Generalski Stol, lipanj 2011.

Ante Jozo Ramić

Udruga za kulturu, obrazovanje, duhovnost i domoljublje Kovan iz Generalskog Stola u svehrvatskoj akciji Noć muzeja, a koju već sedmu godinu za redom organizira Hrvatsko muzejsko društvo, ove 2011. sudjeluje po drugi put. Lani je za tu prigodu u prostoru Knjižnice i čitaonice Generalski Stol realizirana izložba sačuvanih predmeta materijalne baštine, nekada svakodnevno upotrebljavanih u kućanstvima ovoga kraja (namještaj, pribor, posuđe, alati, odjeća, vezenina, ukrasni predmeti….), iz Zavičajne zbirke mještanina Roke Radočaja.

Za ovogodišnju kulturno – turističku manifestaciju Noć muzeja '11. u petak 28. siječnja, također u Knjižnici i čitaonici, Kovan je pripremio izložba unikatnih porculanskih lutaka koje već dugi niz godina pasionirano, s raznih strana svijeta, prikuplja članica Udruge Leopoldina Domitrović. Priredba se odvijala od 18 do 22 sata, a obišlo ju je sedamdesetak posjetitelja, najstariji je imao osamdeset i pet, a najmlađi tri godine. Pored pedesetak odabranih Lelinih lutaka, a u zbirci ih ima više od dvjesto, prisutne je tijekom večeri svirkom na harmonici zabavljao David Katić. Na svoje su došli i obožavatelji sladopeka počašćeni prvorazrednom gibanicom(poviticom) od oraha koju je ispekla Katica. Iznenađenje večeri bili su domaći smisni kruh uz suhe kobasice od veprovog i medvjeđeg mesa, specijalitetu iz pušnice lovca Jure. Za dovoljno kuhanog vina s cimetom, toplog čaja i kave pobrinule su se pak Lela i Branka, a ljubiteljima poezije Milena je pročitala nekoliko pjesama iz zbirke Pave Tonkovića, koju posjeduje Knjižnica. Bilo je za svakog ponešto.
 
Sudioništvom u Noći muzeja Generalski se Stol našao u društvu s još 66 hrvatskih gradova i mjesta u kojima se na 160 lokacija i atraktivnih programa okupilo 315000 ljudi. U Karlovačkoj županiji to je imao još samo Karlovac.

AJR

Od davnina jednom godišnje, svakog 23. travnja, zvono s preslice kapele sv. Jurja u Mateškom Selu prizove i okupi narod tog hrvatskog kraja da se misnim slavljem, pjesmom i molitvom preporuče svome nebeskom zaštitniku. Danas već malobrojnim seljanima, prezimenom Mateša, Halar, Vranešić i Katić, na blagdan Jurjeva dođu rođaci i susjedi koji su svoj zavičaj napustili iz raznih razloga, a obiđu ih i prijatelji iz okolice. S čežnjom se prisjete dana mladosti kada se iz travanjskog, tek ozelenjelog luga, oglasila kukavica, kada su palili proljetne krjesove i priređivali drevne jurjevske ophodnje selom obredno pjevajući: «Prošal je prošal pisani Vazam došal je, došal zeleni Juraj». Ptice kukovače još ima, ali nestalo je običaja koji su skladno povezivali praslavensku legendu o Bogu vegetacije Perunu i njegovom sinu Jurju s obožavanim kršćanskim junakom Svetim Jurjem. Toga vremena više nema, no  ostala je iskonska ljudska potreba pomoliti se Bogu, biti na blagdan sa svojima i ne zaboraviti vjeru, jezik i kulturu. Ove 2010. godine pred okupljenim pukom o njihovom svecu, slavnom konjaniku koji kopljem udara zmaja, a kome je posvećeno najviše crkava u svijetu, govorio je gost, svećenik fra Vice Blekić, franjevac trećoredac iz Ogulina.

Pitomo Mateško Selo je jedno od četrdesetak naselja u općini Generalski Stol nastaloj 1993. godine u Domovinskom ratu. Nalazi se u porječju kraških rijeka Mrežnice i Korane uz cestu prema Perjasici i dalje prema Slunju. Danas u njem obitava jedva tridesetak žitelja, poglavito starijih godišta. Danak je to nenarodne politike koja je tim krajevima biološki i ekonomski pustošila u drugoj polovici dvadesetog stoljeća. Sigurnu opskrbu strujom, asfaltiranu cestu i telefonsku povezanost Matešani su dobili tek u obnovljenoj i samostalnoj Hrvatskoj. Stekli su to u zajedništvu s drugima nakon krvavog obrambenog rata u kome su na doslovno prvoj crti bojišta, poput svog zaštitnika sv. Jurja, «posjekli aždahu».
 
Prvobitno naselje je bilo u sastavu nekadašnje Vojne krajine, istočnom bedemu i štitu Austrijske carevine naspram osmanlijskog osvajača. Krajina je kao «antemurale christianitatis» trajala oko 450 godina, njen početak u Hrvatskoj datira od 1435. godine, a politički je ustrojava Ferdinand I. Habsburški nakon što 1527. na Cetinu postaje i hrvatski kralj. Mateško Selo u svojoj knjizi «Cjelovita topografija Karlovačke vojne krajine» spominje Franjo Julije Fras, ravnatelj svih krajiških škola od 1822. U knjizi na njemačkom jeziku, objavljenoj u Zagrebu 1835., Fras ga opisuje kao «katoličko župno selo s 19 kuća i 164 stanovnika, od kojih su 90 katolici, a preostali grkonesjedinjeni». Susjedna Perjasica je tada bila «kumpanijska postaja, grkonesjedinjeno parohijsko selo s 29 kuća i 298 stanovnika», a najbliži Brest je imao «12 kuća i 129 katoličkih stanovnika». Svi su bili u okrugu Polojske kumpanije koja je «imala 34 sela, 391 kuću i 4082 stanovnika od kojih su 515 katolici, a 3567 nesjedinjene vjere». Ta je kumpanija bila jedna od deset u ustroju Slunjske pukovnije. Graničili su s Ogulinskom pukovnijom i Dubravskom kumpanijom u čijem je okrugu bio Generalski Stol uz Jozefinsku cestu, «časnička postaja i postaja poštanske izmjene, mjesto s 22 kuće i 226 stanovnika, od kojih 16 pripadaju grkonesjedinjenoj vjeri, a preostali katoličkoj».
  
Hrvatski i karlovački povjesničar Radoslav Lopašić tiska u nakladi Matice hrvatske 1879. godine djelo «Karlovac poviest i mjestopis grada i okolice» gdje spominje stari popis župa nekadašnje Zagrebačke biskupije. Popis je 1334. sastavio gorički arhiđakon Ivana, a  u njemu je i crkva sv. Jurja u Kolečaju pri Mateškom Selu.     
I Spomenica župe Brest spominje «izvešće neumerlog Lopašića» po kome su 1527. godine u Kolečaju bili «župnik Juraj i kapelan Juraj», a pokraj kapele se nalazili «studenac i vinograd».

O sljedbenicima «grčko – iztočne vjere, pred Turcima izbjegloj bosanskoj raji, vlasima, morlacima, poturicama, uskocima, martolozima» Lopašić navodi da su hrvatske predjele između Kapele i Kupe počeli naseljavati sredinom 16. stoljeća. Na prostor oko današnjeg Generalskog Stola (Janjač) stigoše «hrišćani» oko 1597., do Ogulina i Tounja oko 1609., a oko Barilovića 1711. godine. Pored turskih upada, doseljavanje i širenje «šizmatika» karlovačkom krajinom nije moglo bez poteškoća za domicilno katoličko stanovništvo. Mijenjajući religijski zemljovid i kidajući veze s Rimom i unijatskim vladikom u Marči (pokraj Ivanić Grada) buntovni «hriščanski» popovi i kaluđeri podčinjavali su se metropoliti srpskom u Peći. Vođen pak oportunizmom bečkog Dvora kralj Leopold je odlukom  od 4. ožujka 1695. uredio hijerarhiju pravoslavne crkve u Hrvatskoj i utemeljio Karlovačku eparhiju sa Stjepanom Metohijcem kao vladikom.
O problemima s pravoslavljem na područjima srednjevjekovnih biskupija Senjske, Krbavske i Modruške u svojim «ad limina» audijencijama i izvješćima Svetoj Stolici tijekom 17., 18. i 19. stoljeća govorili su tamošnji biskupi. Njihova izvješća je 2003. godine u posebnom izdanju Monumenta Croatica Vaticana priredio i objavio msgr. Mile Bogović. Tako Martin Brajković 1700. nabraja da «shizmatičkih Vlaha» ima u Ogulinu, Oštarijama, Modrušu, Gomirju, Plaškom, Dubravama, Tržiću, Poloju, Perjasici…. Brajković se osim Papi potužio i caru da mu za razliku od pravoslavnog vladike vojna uprava nije dopustila «vizitirati Liku». Ivan Antun Benzoni se 1741. žali na slab moral katolika koji žive sa shizmaticima, te navodi da ga je «opasnost od shizmatika nagnala sve do Beča». Juraj Vuk Čolić 1748. izvještava da «shizmatici od vojnih vlasti dobivaju naše crkve, a naše djevojke mame da se za njih udaju». Ivan Krstitelj Ježić 1819. zapaža da su u pravoslavaca «neuki i svećenici i puk, pa su brojne krađe, pljačke i ubojstva». Kao dokaz spominje slučaj bunićkog katoličkog župnika kojeg su «neki pravoslavni časnici pozvali na prijateljsku večeru i dopustili da pred njihovim očima bude okrutno ubijen».
 
Kapelica u Mateškom Selu potječe s kraja 12. stoljeća i najstarija je crkva Ogulinskog dekanata u Gospićko – senjskoj biskupiji, utemeljenoj voljom pape Ivana Pavla II. Wojtyle 2000. godine. Govori to o dugoj duhovnoj i materijalnoj povijesti življenja na tom prostoru još od vremena narodnih vladara i srednjeg vijeka. U knjizi karlovačkog ogranka Matice hrvatske iz 1993. godine «Graditeljska baština karlovačkog Pokuplja» dr. Milan Kruhek je opisuje kao jednostavnu romaničko – gotičku jednobrodnu građevinu s pravokutnim svetištem i bačvastim gotičkim svodom, te uskim oknima. Zvonik s preslicom iznad pročelja potječe iz postturskog razdoblja i uklapa se u «sakralne spomenike Frankopanskog kruga građenih na njihovim posjedima od Modruša do Ribnika i Ozlja». Do 1892. godine bila je to župna crkva, a tada postaje filijala novoosnovane župe Brest (Mrežnički). Zna se iz Župne spomenice da je kao samostalna župa Mateško Selo bilo od 1802., a iz 1809. je i župni stan za župnika Petra Antona Grubelića. Prije toga povremenu pastirsku službu obavljali su župnici iz Perjasice: Juraj Radočaj, Ivan Kasunić, Mihael Vuković, Anton Žunić i Juraj Strižić. Poznato je iz povijesnih studija gospićko – senjskog biskupa Mile Bogovića da je 1722. Perjasica kao jedna od osam kuracija pripadala velikoj župi Lešće na Dobri, pa su u Mateškom Selu «kapelani obavljali duhovnu pastvu stanujući u selskoj kući, prije kod Ivancev posle kod Vranešića». Djeca su na krštenje nošena preko rijeke Mrežnice u Lešće, «a pošto su prevozi kukavni bili na Mrežnici, po pripovedanju starih često krat okupaše se kumovi i djete». Tek kada su «fundirani župni stan i štala sagrađeni ostade župnik u Mateškom selu» za stalo obitavati.

Izuzetna po tome što je sa svojim narodom izdržala i preživjela tolika burna stoljeća, odolijevala najezdama silnika, odupirala se zapuštenosti i zubu vremena, a pored sakralnosti, bogomolja je posebna i graditeljski. U njene temelje i zidove dovitljivi bezimeni neimari su ugradili ulomke ili cijele kamene sarkofage i poklopce oblikovane u okolnim antičkim kamenolomima. Ostataka takvih radionica pod vedrim nebom iz razdoblja rimske civilizacije u međuriječju Korane i Mrežnice nađeno je do sada na pedesetak lokaliteta. Odatle su isklesane i dovršene gotove urne, sarkofazi i njihovi poklopci rimskim cestama i riječnim tokovima otpremani dalje, a nedovršeni ili slomljeni elementi ostavljani na mjestima proizvodnje. Kasniji su majstori, kao u slučaju crkvice sv. Jurja, to koristili kao upotrebljiv gradbeni materijal i učinili je iznimnim sakralnim i graditeljskim spomenikom.

Za svoga dugoga trajanja oštećivana je, pa opet popravljana i preuređivana, ali joj je osnovni dio, sazidan od rimskih sarkofaga, ostao stamen. Da je Osmanlije poput mnogih drugih crkava nisu porušile, prema legendi zapisanoj u Župnoj spomenici, zaslužan je sam turski vojskovođa koji se «srećom zvao Gjorgjić Paša, nosio ime Gjorgje, dakle ime sv. Jurja». Pogledavši na kip sv. Jurja u kapelici oraspoloženi paša je pridodao: «taj moj imenjak morao je biti dobar junak stoga ove crkve nećemo uništiti». Tako kapela «ostade spašena radi sv. Jurja», zabilježio je župni kroničar. Zapisano je još da se s Turcima kod Perjasice uspješno «tukao i Gašo Frankoban».   
Kada je 1892. godine župa iz Mateškog Sela sa župnikom Ignjatom Perakom premještena u novosagrađenu crkvu sv. Mihovila Arkanđela u obližnjem Brestu, kapelica je već bila ruševna. Senjski biskup Juraj Posilović stoga je u njoj iz razloga sigurnosti zabranio služiti mise. Spašena je i obnovljena 1903. zaslugom slijedećeg župnika Eugena Strižića, te dobrovoljnim radom i novčanim doprinosom vjernika koji su 1902. od Kotarske oblasti i Biskupije izmolili dozvolu za obnovu. Blagoslovljena je 20. kolovoza na blagdan sv. Stjepana i ponovno se u njoj mogla obavljati služba Božja. 
Poteškoća je bilo i sa zvonima, a oba su bila salivena čak 1617. godine. Jedno je posvećeno sv. Jurju, a drugo sv. Agati. Kada je središte župe 1892. preseljeno u Brest trebalo je preseliti i ta zvona, ali Matešani su se dva desetljeća suprotstavljali tom naumu crkvenih vlasti. O tome tko je i kada k njima dopremio ta zvona nema podataka, ali u puku ima predaja «da ih je pred puno stoleća našla neka pobožna baba u nekom jezeru i tamo ih dala postaviti, narod do njih mnogo drži, osobitu moć da imaju proti tuči, zvonca uistinu tako miloglasno zvone, baš u srdce diraju».   
 
Datacija kapelice prema kraju 12. stoljeća potvrđena je i kroz terenska istraživanja vršena 1999. i 2000. godine. U ime Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine i Konzervatorskog odjela Karlovac izvodio ih je arheolog Domagoj Perkić sa suradnicima. Starost je indirektno procijenjena i na temelju grobnih nalaza brojnih posmrtnih ostataka u podu crkve. 
Na zamolbu Udruge za kulturu, obrazovanje, duhovnost i domoljublje Kovan iz Generalskog Stola o toj temi je karlovački Konzervatorski odjel 17. ožujka 2000. godine u Osnovnoj školi upriličio izložbu. Tada su povodom Europskih dana baštine i realizacije projekta «Kamen kao graditeljski materijal», izložbu s naslovom «Od sarkofaga do crkve» prigodnim predavanjem popratili arheolozi Branka Križanić i Domagoj Perkić.

Pozornost društvene i kulturne javnosti na Mateško Selo i tamo sačuvanu baštinu, zalaganjem tadašnjeg župnika popa Ante Luketića, izazvalo je za Jurjevo 2002. godine i pokroviteljstvo Hrvatskog sabora nad obilježavanjem 200. obljetnice osnutka župe sv. Jurja. Na svečanost je došao i saborski predsjednik Zlatko Tomčić, a misu je ispred kapelice na kojoj su već započeli opsežni rekonstrukcijski i sanacijski radovi predvodio Vojni ordinarij msgr. Juraj Jezerinac. 

Višegodišnja rekonstrukcija i sanacija kapelice, prema projektu ING – GRADA,  privedena je kraju u svibnju 2006. godine dok je župom upravljao vlč. Josip Rafaj. Radovi su obuhvatili konstruktivno ojačanje zidova i temelja, obnovu konstrukcije i zamjenu drvenog krovišta, prekrivanje krova biber crijepom, rekonstrukciju trijema, zidova cinktora, izvedbu kripte, obnovu pročelja i kamenih podova, te uređenje okoliša. Za utvrđivanje strukture zidova ispod žbuke i sastav gradbenih elemenata koristila se i napredna infracrvena termografija. Tako obnovljena i dalje je oku i srcu svakog domaćeg čovjeka blagotvorno duhovno utočište, a putniku namjerniku dragi prizor i dobar razlog da zastane.  Kapela sv. Jurja u Mateškom Selu je dokaz kako čovjek čvrst u vjeri i kamen stvaraju dugovječnost.  

Ante Jozo Ramić

Preuzeto iz Svjetla, časopisa za kulturu, umjetnost i društvena zbivanja Matice hrvatske Ogranak Karlovac, broj 3 – 4.; prosinac 2010.

Generalski Stol, 28. siječnja 2011.

AJR

Dok je vani po pravoj zimi mladi Mjesec sleđivao snijeg u Knjižnici i čitaonici Generalski Stol
odvijala se čarolija adventske večeri uz svijeće. Udruga za kulturu, obrazovanje, duhovnost i domoljublje Kovan priredila je 10. prosinca predstavljanje knjige Pučki napjevi ogulinskog kraja. Pjesmaricu su sastavili Ivan Salopek koji je od Božića 1956. do sloma Hrvatskog proljeća 1971. godine prikupljao snimke i zapise, a Franjo Matok je njih sto pedeset kasnije malografski i notografski obradio za tisak. Tiskana je ovog ljeta, a izdao ju je Ogranak Matice hrvatske iz Ogulina, čija je Knjižnica Modruš do sada objavila šest vrijednih knjiga.

Knjižnica i čitaonica Generalski Stol, osnovana u isto adventsko doba prije dvije godine, bila je dupkom puna posjetitelja, ljubitelja knjige i izvornih tradicijskih napjeva. U prostoru s izloženim prigodnim slikama zimskih krajolika mještanina Petra Lovrenovića o knjizi je nadahnuto govorila urednica izdanja i predsjednica ogulinske Matice, prof. Višnja Lipoščak.
Skupu je prenijela i osobnu Salopekovu poruku koji zbog prometnih neprilika nije mogao doći. Odabrane pjesme iz baštine ogulinskog kraja, odjeveni u originalne nošnje, izveli su članovi KUD – a Tounjčica iz Tounja, doprinijevši tako cjelovitosti programa. Na priredbi je bio i negdašnji generalčanski župnik fra Vice Blekić. Na kraju susreta, dirnuti i radosni, svi su prisutni oduševljeno zapjevali  Zdravo budi Marijo.

Generalski Stol, 13. prosinca 2010.
Ante Jozo Ramić

Dvoje studenata zagrebačkog PMF – a, i uskoro profesora fizike i informatike, Sandra Krivačić i Dino Butulija uspješno se pored studiranja bave fotografijom i slikarstvom. U Knjižnici i čitaonici Generalski Stol 18. rujna je otvorena njihova prva zajednička izložba. Sandra je prikazala osam fotografija, tri pirografije u drvetu i jedan akrilik na platnu, a Dino osam fotografija. Oku ugodni izlošci su nedvojbeno pokazali likovnu darovitost i kulturu dvoje mladih ljudi, izraženih u dobrom izboru zanimljivih motiva i kompozicija. Radovi obiluju iskrenom toplinom, nježnošću i skladnim bojama. Ponajviše ih inspirira i privlači priroda uz svo bogatstvo njenih oblika i pojava, te urbana arhitektura.
Ugođaju otvaranja je dobro pristajala i lijepa pjesma Dobriše Cesarića Jesen koju je pročitala Ivana Kolić, a točka na kraju bili su posebni kolači ispečeni u pekanama članica Ženske udruge Bukvice iz Bukovlja.

Generalski Stol, 20. rujna 2010.

AJR

Vlado Barić je rođen 23. listopada 1966. godine u Erdelju,
općina Generalski Stol. Likovni talent pokazuje tijekom osnovnog i srednjeg školovanja, a prvi zapaženi radovi bile su uspješne karikature nastavnika i akvareli s krajolicima koji su prikazani na školskoj izložbi. Interes ga je dalje vodio prema figuri obrađenoj u drvu i od  drveta, a bliskoj naivnoj umjetnosti. Od 1993. intenzivno se dalje bavi skulpturom, a ponajviše portretiranjem ljudi oko sebe u svakodnevnim situacijama i poslovima (Vinko kopa vinograd, Vinko u berbi, Gljivar, Lovac, Deda kroši kukuruz, Putnik s košarom, Starac, Dječak s praćkom, Težački odmor..). Radovima u orahu, kestenu, trešnji, lipi i hrastu sudjeluje na skupnim izložbama, likovnim kolonijama i dobrotvornim akcijama, a prvi samostalni nastup imao je lipnja 1998. godine u karlovačkom Klubu 90.
Zbog umjetničke znatiželje i sazrijevanja priključuje se 1995. likovnoj skupini Sedam izvora iz Duge Rese gdje se više posvećuje slikanju. Radeći u tehnici suhog pastela, akrilika i akvarela pretežno se zanima za pejsaž, a tu mu bliske rijeke Mrežnica, Dobra i Globornica pružaju neiscrpnu inspiraciju. Pored riječnih motiva zavičaja privlače ga i preostale stare kuće iz seoske graditeljske baštine, te crkve i kapelice. Kao pasioniranom lovcu slikarski su mu zanimljivi i lovački motivi, te portretiranje životinja. S grupom Sedam izvora Barić sudjeluje na dvadesetak zajedničkih prezentacija širom Karlovačke županije, a gostovali su u talijanskom Pratu i njemačkom Stuttgartu. Prvu samostalnu izložbu slika održao je prosinca 2006. godine u Likovnom salonu Ljudevit Šestić Karlovačke gradske knjižnice.Od 2008. stalno je prisutan na Karlovačkim likovnim susretima, tradicionalnoj manifestaciji obilježavanja Dana grada Karlovca.
Kada KUD Lipovac iz Generalskog Stola 1995. osniva likovnu sekciju Barić postaje njen voditelj u kojem je vremenu sekcija organizirala nekoliko prigodnih izložbi svojih članova, te slikarskih okupljanja s plemenitom svrhom pomaganja humanitarnih i braniteljskih udruga (Crveni križ, HVIDRA). Udruzi za kulturu i obrazovanje Kovan pomogao je postaviti izložbe slika Ivana Lackovića Croate i skulptura Marka Gugića u Generalskom Stolu.

Vlado Barić je od početka do kraja bio aktivni sudionik Domovinskog rata, no unatoč nepovoljnim okolnostima nije zapostavio svoje stvaralaštvo, već je redovno sudjelovao i na izložbama umjetničkih radova pripadnika 137. DP Duga Resa.
Ovogodišnjim samostalnim nastupom u Knjižnici i čitaonici Generalski Stol, od 20. kolovoza do 5. rujna, Vlado Barić se predstavlja kombinacijom ranijih i najnovijih ostvarenja kojima potvrđuje slikarsku zrelost, te izvanredan smisao za detalje i boje.

Nakon dvadesetak skupnih, te dvije samostalne izložbe u Karlovcu, jedne kiparske i druge slikarske, Vlado Barić je za treću odabrao Generalski Stol, svoj zavičaj. U petak 20. kolovoza 2010. udruge Kovan i Kuna organizirale su Barićevu izložbu koja će se moći razgledati do 5. rujna u prostorima Knjižnice i čitaonice Generalski Stol. Autorov postav sadrži šesnaest slika krajolika u tehnici suhog pastela i akrilika, te jednu skulpturu u drvetu (hrast). Prikazan je presjek stvaralaštva kroz proteklih nekoliko godina, a Barić s uspjehom crta i kipari skoro dva desetljeća. Neiscrpna su mu inspiracija rijeke Mrežnica, Dobra i Globornica o čemu je autor govorio na otvorenju izložbe. U prigodnom programu učiteljica Branka Ramić je iz pjesničke zbirke Vladimira Halovanića Mrežnica i njene tri sestre pročitala nekoliko pjesama.

Generalski Stol, 20. kolovoza 2010.

Ante Jozo Ramić

Tijekom svog pastoralnog posjeta župi sv. Antuna Padovanskog u Generalskom Stolu gospićko – senjski biskup Mile Bogović obišao je 3. srpnja još i Knjižnicu i čitaonicu, te Etno – galeriju. Knjižnicu i čitaonicu je u prosincu 2008. godine osnovala Udruga za kulturu, obrazovanje, duhovnost i domoljublje Kovan, a čiji je nastanak, darujući joj prve knjige, potpomogao i sam biskup. Etno – galerija je, pak, višegodišnje djelo na sakupljanju i čuvanju preostalog narodnog blaga mještanina Roke Radočaja, povratnika iz Australije. Obje se institucije nalaze u Rokinoj kući, dio koje je ustupio za opće dobro, i obje su u proteklom razdoblju postale mjesto okupljanja i širenja pozitivnih sadržaja.

Generalski Stol, 4. srpnja 2010.

Ante Jozo Ramić

Ovogodišnji program tradicionalnih lipanjskih Antunovskih svčanosti u općini Generalski Stol obogatila je i Ženska udruga Bukvice iz Bukovlja. S radošću prihvaćene od udruga Kovan i Kuna, Bukvice su 7. lipnja u prostoru Knjižnice i čitaonice Generalski Stol izložile svoje rukotvorine i dio sačuvane etnološke baštine Bukovlja i okolice. Iako postoje tek od 7. studenoga 2009. godine, u prvom javnom nastupu, prikazale su brojne radove koji govore o zavidnom umijeću, raznovrsnosti interesa i talenata što ih posjeduje tih petnaestak žena i djevojaka, na čelu s prof. Slavicom Krivačić. Cilj osnivanja prve ženske udruge u općini je očuvanje preostalog etnološkog blaga toga kraja uz rijeku Mrežnicu, te stjecanje određenih znanja i vještina ručnoga rada s raznim materijalima. Okupljaju se u prostorijama DVD Bukovlje, a do sada izrađeni i izloženi ukrasni  i uporabni  predmeti obilježeni su karakterističnim etno uzorcima po kojima Udruga i cijelo područje mogu biti prepoznatljivi i šire. Dajući općinsku potporu projektu zamjenik načelnika Vlado Radočaj je ponudio Bukvicama ideju da sudjeluju u osmišljavanju i izradi prigodnih suvenira, jer postoje uvjeti za gospodarsku i turističku promociju.
Osim ručnim radom Bukvice su se na otvorenju izložbe predstavile vlastitim finim kolačima i prirodnim voćnim sokovima od grožđa, bazge i mrkve. Uz to su dobro pristajali i stihovi u dijalektu domaćeg pjesnika Nikice Matešića, koje je čitala prof. Branka Ramić.

Generalski Stol, 8. lipnja 2010.

Ante Jozo Ramić

Najuspješniji hrvatski pisac Miro Gavran u četvrtak je bio gost Osnovne škole Generalski Stol i mjesne Knjižnice i čitaonice. Ovdje je bio i davne 1997. godine. Gavranove knjige, romani i drame, popularni su i izvan domovine, prevedeni su na trideset i dva svjetska jezika, a drame se s uspjehom izvode u mnogim kazalištima širom svijeta. Znan je i kao vrsni i rado čitani pisac za djecu, pa su učenici viših razreda Osnovne škole s velikim zanimanje pratili njegov nastup i potom sudjelovali u spontanom razgovoru. Dolazak poznatog književnika organizirala je zagrebačka izdavačka organizacija Mozaik knjiga.
Drugi dio gostovanja odvijao se u Knjižnici i čitaonici Generalski Stol, osnovanoj u prosincu 2008. godine, gdje je Gavran potpisivao svoje knjige, osnivačima poželio uspješno djelovanje i obećao ponovno doći.

Generalski Stol, 13. svibnja 2010.

Ante Jozo Ramić

Svečanu nedjeljnju misu povodom blagdana sv. Jurja u najstarijoj crkvi Ogulinskog dekanata u Mateškom Selu služio je fra Vice Blekić, franjevac trećoredac iz Ogulina. Dočekan je s radošću i prisjećanjem na ljeto 2008. godine kada je dolazio kao upravitelj župa Generalski Stol i Mrežnički Brest. Jednom godišnje zvono s preslice sv. Jurja prizove i okupi, već malobrojne, mještane Mateškog Sela i njihove goste da se složnim pjevanjem i molitvom preporuče svome nebeskom zaštitniku. Sakupe se i oni koji su svoj zavičaj napustili iz raznih razloga. Istoimena crkvica  potječe iz 12. stoljeća i sve do 1892. godine bila je župna, tada postaje filijala župe Mrežnički Brest. Prohujala stoljeća ostavila su joj brojne tragove i ožiljke, pa je 2006. dovršena njena višegodišnja i sveobuhvatna obnova, a posebna je jer u temeljima i zidovima ima ugrađene poklopce rimskih sarkofaga isklesanih u obližnjim antičkim kamenolomima.


Generalski Stol, 25. travnja 2010.
Ante Jozo Ramić

Pisanice i «šnenokle»

Uskrs je pred vratima i Udruge Kovan i Kuna iz Generalskog Stola pozvale su mališane na prigodnu likovnu radionicu. Prvog dana proljeća u Knjižnici i čitaonici organizirano je šaranje pisanica i izrada čestitki. Radionicu je vodila aranžerka i članica Udruge Lela, a djeca su pokazala primjernu vještinu ispuhivanja žumanjaka i bjelanjaka, maštovitost crtanja, bojenja i šaranja po lupinama, te oblikovanja unikatnih čestitki. Dio izrađenog podijeljen je međusobno, a dio će biti prikazan na skoroj uskršnjoj izložbi, zajedno s odraslima. Kreativno druženje s povodom nastavljeno je slasnim «šnenoklama» koje su od jaja, mlijeka i šećera svi zajedno uz asistenciju učiteljice Branke skuhali.

Generalski Stol, 21. ožujka 2010.

Ante Jozo Ramić

Pod tim nazivom u petak navečer, 26. veljače ove godine, u Knjižnici i čitaonici Generalski Stol, pred brojnim posjetiteljima predstavljena je izložba fotografija mještanina Maria Halara. Organizatori izložbe, udruge Kovan i Kuna, prepoznale su talent ovog samozatajnog zaljubljenika u fotografiju i prirodu i po drugi put u godinu dana potakle ga na javni nastup. Prva je izložba prikazivala čarobna Jutra na Mrežnici, a ova Jesenska rapsodija posvećena je bogatstvu oblika i boja najljepšeg godišnjeg doba na planeti Zemlji. Na tridesetak fotografija snimljenih pokraj rijeka Mrežnice, Globornice i Bistrice, Mario je objektivom kamere uhvatio trenutke kada se božanska priroda poigrava svojim čarima. To je moguće doseći samo odabranima.
Lijepom ugođaju večeri doprinijele su i tri glazbeno darovite djevojčice, Lucija Malović s violinom, te raspjevane blizanke Kristina i Marina Muc, koje su hrabro i umješno izvele Pergolesijevu skladbu Gdje je onaj cvijetak žuti.
Udruga za kulturu, obrazovanje, duhovnost i domoljublje Kovan i Udruga za zaštitu prirode Kuna ovim projektom bilježe i 185 godina od nastanka najstarije sačuvane fotografije francuskog pionira «mračne komore» Nicephora Niepcea.  Istodobno spomena je vrijedno i 160 godina od djela prvog poznatog hrvatskog fotoamatera grofa Jurja Draškovića. Tijekom godine još će biti izložbi posvećenih fotografskoj umjetnosti. Halarova izložba otvorena je do 14. ožujka.

Generalski Stol, 28. veljače 2010.

Ante Jozo Ramić

Među četrdesetak hrvatskih gradova i mjesta u ovogodišnjoj manifestaciji Noć muzeja 2010. sudjelovao je po prvi put i Generalski Stol. U dogovoru s organizatorom, Hrvatskim muzejskim društvom, udruge Kovan i Kuna su se u petak 29. siječnja predstavile lani oformljenom stalnom zavičajnom zbirkom starih predmeta nekada upotrebljavanih u kućanstvima ovoga kraja.
Postav sačinjavaju prikupljeni izlošci materijalne i duhovne baštine, maštom i rukama predaka izrađeni namještaj, pribor, posuđe, alati, odjeća, posteljina, vezenina, ukrasni predmeti…namijenjeni svakodnevnoj upotrebi. Dugo stvarana zbirka ima nakanu sačuvati preostalo nasljeđe od daljnjeg propadanja, ali i kao potvrdu identiteta kroz kulturni turizam pokazati je drugima. Smještena je u kući mještanina i strastvenog kolekcionara Roke Radočaja, pod istim krovom uz Knjižnicu i čitaonicu.

Program Noći muzeja u Generalskom Stolu odvijao se od 18 do 22 sata u znaku punoga Mjeseca na ledenom siječanjskom nebu. Prvi dio je obuhvatio razgledavanje zavičajne zbirke uz prikaz postupka tkanja domaćeg platna na krosnima, starinskom tkalačkom stroju. Poslije toga u nastavku programa posjetitelji su se okupili u Knjižnici i čitaonici gdje su uz tople napitke i slatke prigriske poslušali čitače sočnih stihova u šaljivim basnama Vesne Parun i Stijepe Mijovića Kočana.

Generalski Stol, 31. siječnja 2010.

Ante Jozo Ramić

Nakon Gospića, Ogulina i Zagreba don Anđelko Kaćunko predstavio je 3. prosinca svoju treću knjigu, Moji topnički dnevnici, i u Generalskom Stolu. Kaćunko, svećenik Gospićko – senjske biskupije i publicist, odazvao se pozivu Knjižnice i čitaonice Generalski Stol koja upravo obilježava prvu obljetnicu djelovanja. Moji topnički dnevnici su posvećeni hrvatskim braniteljima, a zbir su autorovih novinskih kolumni i propovjedi održanih u svojstvu kapelana Hrvatske vojske i kancelara Vojnog ordinarijata.

Knjiga je jasan, britak i hrabar prosvjed protiv haških gluposti o «udruženom zločinačkom pothvatu» ili o «prekomjernom granatiranju Knina». Autor je nepomirljiv spram takvog globalizacijskog izvrtanja povijesne istine o Domovinskom ratu i zato progovara bez dlake na jeziku i bez obzira na autoritete. Radi to i kao «glasnogovornik šutljive katoličke i domoljubne većine» svjestan razornog djelovanja postkomunističkih liberalnih medija. Branu tome vidi u jačanju duhovne i moralne jakosti pojedinca i obitelji, te u hrvatskom kršćanskom nasljeđu.

Generalski Stol, 6. prosinca 2009.

Ante Jozo Ramić

«Gledamo slike ljubavi, gledamo lica s kojih su poslani znakovi ljubavi i gledamo lica koja su prepoznala znak i uzvratila jednakom pitkom čašom ljubavi. Gledamo ih: neki su u vječnim prostorima ljubavi i radosti, neki su vremešni i još nam uvijek darivaju osmjehe svoga srca i griju naša srca prijateljstvom. Uspomene neka traju i neka govore nama zemaljskim putnicima da je lijepo i najljepše voljeti se u obiteljskom svetištu». Tim je riječima fra Vice Blekić u petak 13. studenoga popratio otvorenje izložbe fotografija pod nazivom «Slike s vjenčanja».
Tridesetak velikih starih zidnih fotografija mladenaca, koje po drevnom običaju uramljene vise iznad uzglavlja supružnika, prikupili su članovi udruga Kovan i Kuna iz Generalskog Stola i izložili ih u mjesnoj Knjižnici i čitaonici. One su dio duhovne i materijalne baštine obitelji i naroda ovoga kraja, većina je iz polovice prošlog stoljeća, najstarija fotografija mladenaca potječe iz 1929. godine, a jedan, dobro očuvan, Vjenčani list datira iz 1893. Osim svoje povijesne, dokumentarne i duhovne vrijednosti, slike pobuđuju i drage uspomene na sretne i svečane trenutke bliskih ljudi. Zanimljive su fotografski, a pokazuju još načine i mogućnosti odijevanja i ukrašavanja toga doba, pri takvim jedinstvenim i sudbonosnim životnim događajima.

Romantičnom i sentimentalnom putovanju u prošlost bili su prisutni i Kata i Zvonko Popovački, koje je velečasni Gabrijel Bratina vjenčao 25. studenoga 1957. godine. Gospođi Kati i još dvjema negdašnjim mladenkama, Rozi Benić i Anki Šlat, čije su vjenčane slike stare pedeset i više godina također izložene, organizator priredbe je za uspomenu poklonio bukete cvijeća.

U prigodnom programu mladi harmonikaš Leo Prgomet odsvirao je svatovski drmeš kojem nisu mogli odoljeti ni mladi ni stari posjetitelji, a svoje stihove na domaćem narječju, inspirirane vječnom temom ljubavi, čitali su Roza Žuža Benić i Nikica Matešić.

Ova izložba je jedna u nizu priredbi tijekom 2009. godine kojima Udruga za kulturu, obrazovanje, duhovnost i domoljublje Kovan, u skladu sa proklamiranim ciljevima, obilježava desetu obljetnicu postojanja i djelovanja.

Generalski Stol, 14. studenoga 2009.

Ante Jozo Ramić