Rijeka Mrežnica

Dio obalnog pojasa vodotoka rijeke Mrežnice, tok rijeke sa kanjonom, je predložen za zaštitu u kategoriji parka prirode. To podrazumijeva njen tok u dužini od 62 km do ušća u rijeku Koranu, sa oba kraja Primišljanske Mrežnice i pritokom rijekom Tounjčicom. Mrežnica se odlikuje izvanrednom ljepotom - kontrast kamenitog, stjenovitog kanjona, šuma, livada i zeleno-plave rijeke. Krase je i brojne sedrene barijere - slapovi. U selu Katići na Mrežnici nalazi se i stari mlin koji je spomenik kulture, koji se obnavlja. Voda rijeke Mrežnice ima vrlo visok stupanj nezagađenosti, stoga je s pravom možemo nazvati biserom među hrvatskim rijekama.

Rijeka Dobra

Rijeka Dobra je najbrža, najhladnija i najčišća rijeka hrvatskog krša koji se proteže od Karlovca do Dubrovnika. Dio obalnog pojasa rijeke Dobre je zaštićeni krajolik. Kanjon Dobre je mjesto koje oduzima dah svojom ljepotom i grandioznošću. Izgradnjom hidrocentrale u mjestu Gorinci kanjon će biti poplavljen, nastat će jezero. Na Dobri ima mnogo slapova koje su ljudi gradili kao akumulacije za pogon mlinova (vodenica) u kojima su mljeli žitarice. Danas još radi Galetićev mlin u Crnom Kamanju. Dobra je na glasu kao najbolja rijeka za rafting. Pogodnija je od svih drugih krških rijeka - Krke, Zrmanje, Cetine i Une jer za razliku od njih ima stalan dotok vode iz akumulacijskog jezera Sabljaci.

Skubinova spilja

Položaj uz rijeku Dobru očigledno je bio interesantan za život već od pradavnih dana čemu svjedoče arheološki nalazi unutar Skubinove špilje, koji datiraju iz prve polovice III. stoljeća poslije Krista, a tvore ih rimski novčići koji su nađeni unutar nje. Malo tko, tko je rođen u Lipi za svog života, a naposeb, u djetinjstvu nije bio unutar nje, jer je oduvijek uvažena tvrdnja među narodom da se u njoj krije blago. Naravno, da su takvi podvizi za svakog laika riskantni, no kad si mlad, takvo nešto nije nikada na pameti, već postoji samo želja za otkrivanjem novog i neistraženim. Špilja je smještena na lijevoj obali rijeke Dobre, otprilike 300 metara uzvodno od mosta i 30 metara uzbrdno od Dobre. Upravo tu su smještena dva ulaza u špilju: donji i gornji. Smatra se da je špilja nastala prolaskom vode kroz brda. Naime, pola sata hoda od Protulipe ponire voda Bosljevski potok, na mjestu zvanom Ponori, i ta ista voda izlazi van podno špilje na izvoru zvanom Pećina i ulijeva se u Dobru. Sedamdesetih godina XX. stoljeća rađeno je istraživanje tako da je na mjestu gdje ponire potok stavljena određena količina bezotrovnog bojila, koja se je tek nakon tri dana pojavila u izvoru zvanom Pećina, pa je pretpostavka da je, podno zaseoka Skubini u Protulipi, veliki i neistražen špiljski kompleks u kojem se je ta voda zadržavala u ta tri dana. Ulaz u špilju smješten je na 126 metara nadmorske visine. Ukupna dužina prohodnosti iznosi 181 metar. Donji ulaz odmah prelazi u dvoranu 8x10 metara, a zatim se navezuje na ponor dubine oko 8 metara u kojem je dubina vode još 6 metara koja je u razini Dobre i u njemu ima riba. Prolaskom preko ponora nailazi se na još tri manje dvorane. Zadnja dvorana je najveća, a nosi naziv Kosturnica, jer iz njenog blatnjavog tla izvire groblje ljudskih kostiju razbacanih svuda uokolo. Iza te dvorane nalazi se još jedna dvorana do koje se dolazi kroz jedan uski kanal. Pretpostavlja se da još dalje ima nastavak kompleksa, no međutim sad još nije istražen otvor. Drugi, gornji ulaz, puno je komotniji i manje blatan, no nakon određenog prolaza spaja se s donjim ulaznim trakom. Biološki gledano u špilji ipak ima života, jer još na 15 metara od ulaza mogu se vidjeti kukci i gusjenice, a u dubljoj unutrašnjosti susreću se šišmiši. Narodne priče su raznolike, a sve se svode na vrijeme turskih ratove kad su se ljudi skrivali u njoj i iz nje nikada nisu živi izašli, a pretpostavka je da ih je pogušio dim koji su im Turci bili zapalili na ulazu, ili ih je sve poharala bolest. S speološke strane, prvo službeno speološko istraživanje provela je 1955. godine "Speološka Organizacija Željezničar" iz Zagreba, a navodno su je u tajnosti za svoje potrebe za vrijeme vojnog manevra "SLOBODA '71" istražili pripadnici Jugoslavenske Narodne Armije. Da je špilja od posebnog značaja govori podatak da ju je Ministarstvo Kulture Republike Hrvatske 11. svibnja 2005. godine stavilo pod preventivnu zaštitu, te da bi 11. svibnja 2011. godine postala kulturno dobro Republike Hrvatske. Sa arheološke strane dokazano je da je špilja korištena u sepulkralne svrhe, naime u njoj je smještena antička nekropola (grč.nekropolis = grad mrtvih), odnosno u antičko doba špilja je služila kao grobnica. Pregledom je nađeno mnoštvo ljudskih kostiju i numizmatički nalaz, a sa sigurnošću se može potvrditi da je ovo jedna od nekoliko sigurnih rimskih nekropola u speološkim objektima u Hrvatskoj. A prema dosadašnjim saznanjima, literaturi i kontaktima, ne postoji osim na ovom području slično nalazište u cijeloj Europi, barem što se tiče onog dijela Europe koje je pripadalo Rimskom Carstvu. No, tek će preciznija arheološka istraživanja donjeti potpunije podatke o ovom bogatom arheološkom lokalitetu. Važno je istaknuti da ju je posjetio i povijesničar Rudolf Strohal, koji je u ovaj kraj došao na poziv tadašnjeg svećenika Crnobrata, te je zajedno s članom dvorske obitelji Šibenik, par seljaka iz Protulipe i svećenika, obišao, te kasnije svoje dojmove objavio u časopisu "Pobratim" i u knjižici "Fatimica iliti Turci kod Bosiljeva". Nadalje, spominje je i poznati planinar-speolog Dragutin Hirc 1900. godine u sarajevskom časopisu "Nada", Zatim gospodin Stanko Sviben u katoličkom godišnjaku "Danica" 1979. godine. Bilo je i pisanja o njoj u karlovačkim županijskim novinama: "KAmeleon" i "7DANA". I na kraju može se zaključiti da je ova špilja jedan interesantan kompleks koji u sebi skriva još (ne)istraženu povijest lipskog naroda, jer nesmije se zanemariti podatak da je to jedino arheološko nalazište na ovom području koje datira iz Rimskog doba, a do kad će biti jedini i hoće li ostati jedini, pokazati će budućnost. (V.de Lippa).